Travnjak
Katalog bolesti i štetnika » Travnjak
Gljive u travnjaku su manifestacija stanja tla u kojem rastu. Ako vam smetaju, pročitajte kako biste saznali kako ih se riješiti.
Kako prepoznati drogu, kada se razvija i gdje se nalazi? Ubraja se u jednogodišnje kasnootrovne korove u okopavinama i žitaricama. Opasan korov jer može ugroziti domaće životinje, jer je cijela biljka otrovna.
Jednogodišnji zimski korov. Podnosi sve uvjete, od suhih, siromašnih, pjeskovitih tala do vlažnih staništa bogatih hranjivim tvarima. Preferira tla s niskim sadržajem kalcija. Ubija gotovo sve usjeve, posebno ozime žitarice i druge ozime usjeve, korijenje i višegodišnju krmu.
Ukrasna trava s kratkim, masivnim, cca 1 cm debelim, bjelkastim izraslinama. Toploljubiva je vrsta korova. Širi se u šiljcima u okolno područje. Javlja se u svim kulturnim biljkama koje se uzgajaju na obradivim površinama.
Božika je dvogodišnja biljka i u vrtu je najprikladnije njeno mehaničko ili kemijsko zbrinjavanje. Budite oprezni, otrovno je i uzrokuje opekline.
Jednogodišnja vrsta zimskog korova. Na oranicama se javlja prvenstveno u širokorednim usjevima (okopani), ali iu višegodišnjim krmnim i prorijeđenim žitaricama. Ponekad se pojavljuje kao karakterističan korov maka, s kojim dozrijeva u isto vrijeme.
Jednogodišnja svijetlozelena vrsta korova s bogatim korijenovim sustavom. Stabljika je ravna, razgranata, visoka 20-80 cm, odozdo glatka. Raste po poljima, vrtovima, putevima i sl.
Jednogodišnja vrsta korova s tankim, šiljastim, slabo razgranatim korijenom. Na oranicama zakorovljuje gotovo sve usjeve, a posebno ozime usjeve i mahunarke. Dobro podnosi zasjenjivanje, a može se pojaviti iu gustim sastojinama.
Jednogodišnji jednosupni korov. Javlja se obilno u toplijim krajevima po cijelom teritoriju, na vlažnim i suhim tlima, neutralnim, kultiviranim i neobrađenim.
Višegodišnja metvica je vrsta trave koja se najbrže razvija od svih vrsta koje se koriste za uspostavljanje travnjaka. Novouzgojene sorte imaju duboku zelenu boju i relativno nježno lišće. Listovi su na naličju glatki. Listovi i stabljike su pri dnu crvenkasti.
Glavna upotreba: travnjaci pod stresom, sjetva.
Različak raste uglavnom na rubovima žitnih polja i na suhim, kamenitim mjestima, uz kamilicu i divlji mak. Pokazatelj je prekomjerne gnojidbe polja, u novijoj prošlosti rjeđe kod obilnije umjetne gnojidbe. Jednogodišnja je biljka sa stabljikom visokom do 80 cm, stabljika je često razgranata. Latice su zašiljene, široke oko 6 mm. Cvjetovi su u sredini plavkastoljubičasti, a na rubovima izrazito plavi. Cvate od lipnja do rujna.
Uspravna biljka srcolikih, udubljenih do pilastih listova, nalik na listove šaša. Cvjetovi u rizomima. Kruna, duga 2 cm, bijela. Čaška petokraka, uglavnom s ljubičastim pjegama pri dnu. Unatoč činjenici da podsjeća na lišajeve, uopće nisu imali lišajeve.
Jednogodišnja zeljasta biljka ravne, bogato razgranate i gusto lisnate stabljike. Perasto izrezani listovi su naizmjenični, sjedeći. Cubovi rastu pojedinačno na krajevima razgranatih stabljika; žutozelene su, cvjetna gredica je šuplja, nedostaju jezičasti listovi na rubu. Plodovi su ahenije. Biljka je ugodnog mirisa. Može se naći uz ceste, u dvorištima i na smetlištima.
Dvogodišnja zeljasta biljka visoka do dva metra, bogato razgranata, u donjem dijelu ljubičasto pjegava. Listovi su dva do tri puta perasti. Plodovi donjih listova odozdo su omotasti. Sićušni bijeli dvospolni cvjetovi složeni su u pršljene duge peteljke. Plodovi su dvodomni, lepezasti i okrugli s izraženim rebrima. Cvate od lipnja do rujna.
Jednogodišnji fazan je jednogodišnji dvodomni korov s glavnim korijenom koji se razmnožava sjemenom. Biljke imaju neugodan miris i otrovne su za životinje. Mercurialis annua javlja se na poljoprivrednim površinama, ruderalnim područjima itd. Odgovaraju joj tla s visokim sadržajem humusa, tla bogata hranjivim tvarima i glinasta tla toplijih krajeva. Kao korov dolazi u vinogradima, vrtovima, ali posebno u okopavinama i povrću. Budući da ne podnosi zasjenjivanje, rijetko se pojavljuje na livadama i sastojinama mahunarki. Regulacijske metode sastoje se od agrotehničkih mjera koje potpomažu brže nicanje kultivirane sastojine (kompetitivnost), sprječavanje opadanja dozrelog sjemena, mjere zakorovljivanja u međurastu, ograničavanje opskrbe dušikom i dr. Mehaničko suzbijanje korova sastoji se u primjeni bradavica u proljeće (faza rasta 6-8 listova), ručnom čupanju i okopavanju.
Prema dekretu, krtica nije zaštićena životinja kojoj prijeti novčana kazna. Možete ga se riješiti i njegovo ubojstvo nije zločin. Zabranjeno je samo njegovo široko i masovno ubijanje, koje bi moglo dovesti do ugrožavanja njegovog postojanja. Krtica pravi tunele u zemlji, tamo traži hranu i kreće se gore-dolje po vrtu. Krtice ne jedu korijenje, ali prilikom kopanja prekopavaju zemlju pa biljke često uginu. A povrh svega, krtice na travnjaku su neestetske.
Snježnu plijesan najčešće susrećemo nakon zima s dugotrajnim snježnim pokrivačem. Visina snježnog pokrivača "pomaže" plijesni sprječavajući pristup zraka do korijenskog sustava travnjaka te zadržava vlažnost tla pa je travnjak stalno vlažan.
Protiv širokolisnih korova na travnjacima interveniramo kada su razvili dovoljno veliku lisnu površinu. To znači da travnjak ne kosimo tjedan dana prije i nakon primjene pripravaka.
Mahovine najbolje uspijevaju na vlažnim, sjenovitim mjestima i na težim tlima siromašnim hranjivim tvarima. Uz primjenu preporučenih pripravaka koji sadrže željezo, preporuča se redovita gnojidba travnjaka i sjetva prorijeđenih sastojina.
Nedostatak magnezija se kod trava očituje žutozelenim duguljastim prugama u lišću (tigravost). Najčešće se nalazi na laganim pjeskovitim tlima. Za akutni nedostatak magnezija, primjena folijarnih gnojiva u obliku ponovljenih prskanja.
Pepelnica se očituje bjelkastim prevlakama na lišću trave. Pretežno napada zasjenjene i nepravilno pokošene sastojine. Ponovljeno prskanje ugroženih sastojina preporučenim pripravcima.
Hrđe su mikroskopske gljive složenog razvoja. Mnogi od njih su dva domaćina, pri čemu se neki njihovi stadiji razvijaju na zimskim domaćinima, drugi na ljetnim domaćinima. Osim toga, vezani su za uzak raspon biljaka domaćina. Za hrđe je karakteristično stvaranje hrđastosmeđih ili tamnosmeđih nakupina spora, uglavnom smještenih na donjoj strani lišća. Stoga uzgajivač često prođe nezapaženo na prve simptome bolesti. Hrđa uspijeva po kišovitom vremenu te u gustim i često zalijevanim sastojinama. Hrđu najčešće susrećemo na ružama, klinčićima, pelargonijama, topolama, božurima, mahonijama i hibiskusima.