Klip kukuruza

Obilježja štetnika

Kukuruzni plamenac je štetnik koji je devedesetih godina bio štetan samo u južnim krajevima Slovačke. Međutim, tijekom posljednjih 6 godina proširio se na gotovo sva područja u Slovačkoj gdje se uzgaja kukuruz. Trenutačno se cjelokupna površina sjemenskog kukuruza tretira protiv kukuruznog moljca, a mnogi uzgajivači u područjima s njenom izraženom pojavom tretiraju i druge površine kukuruza u zrnu.
Kukuruzni plamenac (Ostrinia nubilalis) jedan je od najvažnijih štetnika kukuruza u Slovačkoj. Leptir ima smeđe-žuta krila raspona 2,5-3,0 cm. Ušanka prezimljuje u posljednjem stadiju gusjenice u ljusci kukuruza koja nakon žetve ostaje na površini tla. Kukuljenje se odvija između svibnja i lipnja. Leptiri lete između lipnja i početka rujna i postupno polažu jaja. Iz bijelih jaja, koja su položena po 10-30 komada na donju stranu lista, nakon 5-15 dana izlegu se gusjenice. Jedna ženka može položiti 250-350 jaja. Izležene gusjenice prvo jedu lišće ili se hrane peludom metlice, a nakon drugog presvlačenja prodiru u stabljike kukuruza. Napadnute biljke često se lome, suše i ne formiraju pune izdanke. Napadnuti šučuli su obezvrijeđeni. Pojava kukuruznog moljca uvelike smanjuje prinos, ali i kvalitetu zrna, a također i silažnog kukuruza. Kukuruz je relativna novost u europskim biljnim zajednicama, uvezen u Europu tek nakon otkrića Amerike, a široko raširen tek u prošlom stoljeću. Zbog toga kukuruz u Europi dugo nije imao značajnijih štetnika. Međutim, posljednjih godina zbog viših temperatura kukuruzni plamenac se intenzivno širi prema sjeveru. U Slovačkoj kukuruzni moljac već uzrokuje značajne štete na kukuruzu na cijelom poljoprivredno važnom području.
Na štetnost kukuruznog moljca utječe i napad na biljke kukuruza gljivičnim oboljenjima, posebice gljivicama Fusarium. Gusjenice žiška oštećuju biljna tkiva lišća, stabljike i stabljike. Oštećena mjesta naknadno se zaraze gljivičnim oboljenjima koja uzrokuju daljnja oštećenja, posebice stvaranje mikotoksina. Mitotoksini su otrovne tvari koje mogu dospjeti u hranidbeni lanac do finalnih proizvoda za ljudsku prehranu (mlijeko, meso i dr.). Uzrokuju zdravstvene probleme kod domaćih životinja i time smanjuju njihovu produktivnost.